ERICH FROMM ANATOMIJA LJUDSKE DESTRUKTIVNOSTI PDF

Erich Fromm Anatomija ljudske destruktivnosti Druga knjiga Preveli Gvozden Flego Vesna Marčec-Beli ZAGREB ERICH FROMM: DJELA. Download Fromm, Erich – Anatomija Ljudske Destruktivnosti – 2. Knjiga. Get this from a library! Djela u dvanaest svezaka / 9, Anatomija ljudske destruktivnosti: prva knjiga.. [Erich Fromm].

Author: Dozragore Gasho
Country: Cuba
Language: English (Spanish)
Genre: Travel
Published (Last): 4 April 2013
Pages: 440
PDF File Size: 2.72 Mb
ePub File Size: 5.38 Mb
ISBN: 538-9-14189-213-9
Downloads: 36259
Price: Free* [*Free Regsitration Required]
Uploader: Dainris

Post on Jan 38 views. Adolf Hitler, kliniki sluaj anxtomija Uvodne napomene Hitlerovo porijeklo i rane godine Klara Hitler Alois Hitler Od roenja do este godine Djetinjstvo od este do destrhktivnosti godine Od jedanaeste do sedamnaeste godine Be Miinchen Primjedba o metodologiji Hitlerova destruktivnost Potiskivanje destruktivnosti Drugi aspekti Hitlerove linosti Odnosi prema enama Nadarenosti i destguktivnosti Fasada Nedostaci volje i realizma Epilog: O dvoznanosti nade Dodatak: Freudova teorija agresivnosti i destruktivnosti Evolucija Freudove koncepcije agresivnosti i destruktivnosti Analiza promjenljivosti i destruktivnosto Freudove teorije instinkta smrti i Erosa Snaga i ogranienje instinkta smrti Kritika biti Freudove teorije Princip redukcije nadraenosti: Da je ljudska agresija vie ili manje na onom stupnju na kom je kod drugih sisavaca, posebno naeg najblieg roaka destruktivosti ze, ljudsko bi drutvo bilo prilino miroljubivo i nenasilno.

Ali tome nije tako. Ljudska je povijest zapis izvanredne destruktiv nosti i okrutnosti a ljudska agresija, izgleda, daleko nadmauje agresiju ovjekovih ivotinjskih predaka; ovjek je, suprotno od veine ivotinja, pravi ubojica. Kako moemo objasniti tu hiperagresiju u ovjeku? Ima li ona isti izvor kao ivotinjska agresija ili je ovjek obdaren ne kom drugom, posebnom ljudskom sposobnou za destruktiv nost? Prva se pretpostavka moe argumentirati naglaavanjem da i votinje takoer pokazuju krajnju i estoku destruktivnost kada se narui njihova okolina i drutvena ravnotea, iako se to jav lja samo kao iznimka na primjer u uvjetima jata ili krda.

Mo glo bi se zakljuiti da je ovjek mnogo destruktivniji jer je stvo rio stanja kao to je prenaseljenost ili drugi odnosi koji proiz vode agresiju, a koji su u njegovoj povijesti postali vie normalni rfomm izuzetni.

Zbog toga ovjekova hiperagresija nije uzrokovana veim agresivnim potencijalom, ve injenicom da su stanja koja proizvode agresiju ea kod ljudi no kod ivotinja, koje ive u svom prirodnom boravitu.

On je vaan jer vodi kritikoj analizi ovjekovog stanja u povijesti.

Erich Fromm – Anatomija Ljudske Destruktivnosti 2

Sugerira da destrultivnosti o vjek najvei dio svoje povijesti ivio u zoolokom vrtu a ne u divljini tj. Uistinu, veina podataka o ovjekovoj prirodi je u osnovi iste vrste kao Zuckermanovi originalni podaci o pavija nima s Monkev Hilla u londonskom zoolokom vrtu S. Zucker-man, Ali ostaje injenica da ovjek esto djeluje okrutno i destruk tivno ak i u situacijama u destruktifnosti nije u uvjetima jata ili destruktivhosti. Destruktivnost i okrutnost mogu u njemu izazvati osjeaj jakog zadovoljstva; mase ljudi moe iznenada zahvatiti pouda za krv lju.

Pojedinci i grupe mogu imati karakternu strukturu koja ih tjera na udno ekanje ili stvaranje situacija koje dopu taju izraavanje destruktivnosti. Pokatkad se ini da ivotinja pokazuje sadistiko ponaanje na primjer maka koja se igra miem; no u zakljuku da maka uiva u patnji mia nalazi se antropomorfna interpretacija; to god se brzo kree moe posluiti kao predmet za igru, bio to mi ili klupko vune.

Uzmimo jedan drugi primjer: Lorenz izvjetava o sluaju dviju golubica zatvorenih u premalu krletku. Jaa je drugoj ivoj u pala pero po pero dok ih Lorenz nije razdvojio.

Anatomija ljudske destruktivnosti – Erich Fromm – Google Books

No i u ovom je sluaju ono to bi se moglo initi manifestacijom neograniene okrutnosti zapravo reakcija na nedostatak prostora, te spada u kategoriju defenzivne agresije elja za destruiranjem radi destrukcije je drugaija.

Openitije reeno, izgleda da je samo ovjek destruktivan izvan cilja obrane ili postizanja onoga to mu je potrebno.

Teza koja e u ovom dextruktivnosti biti razraena jest: Problem je ispitati na koji su nain i do kojeg stupnja specifina stanja ljudske egzistencije odgovor na za kvalitet i intenzitet ovjekove strasti za ubijanjem destrjktivnosti mue njem?

Ovo e se poglavlje baviti prvo anatomima de fenzivnom agresijom, a zatim onim to je u ovjeku jedinstveno. Ta je razlika ve bila spominjana u raspravi o neurofiziolokim vidovima agresije. Bioloki neadaptivna, maligna agresija, tj. Maligna agresija, iako nije instinkt, ljudski je poten cijal ukorijenjen u samim uvjetima ljudske anatojija.

Razlika izmeu bioloki adaptivne i bioloki neadaptivne agre sije moe pomoi rasvjetljavanju zbrke u cijeloj raspravi o ljud skoj agresiji. Oni koji objanjavaju uestalost i intenzitet ljudske agresije polazei od pretpostavke da je nastala iz uroene crte ljudske prirode, esto prisiljavaju one svoje protivnike koji su se odrekli nade u mirni svijet da stupanj ljudske destruktivnosti i okrutnosti svode na najmanju mjeru.

  BAILANDO JUNTOS JENNIE LUCAS PDF

Tako su branitelji nade esto bili nagnani na zauzimanje defenzivnog i pretjerano optimi stinog stajalita o ovjeku. Razlika izmeu defenzivne i maligne agresije ini to nepotrebnim. Ona podrazumijeva da maligni dio ovjekove agresije nije uroen, te zato nije neiskorjenjiv, ali uva ava da je maligna agresija ljudski potencijal i vie no naueni uzorak ponaanja koji spremno nestaje kada se uvedu novi uzorci.

Trei dio e prouavati prirodu i uvjete obiju, benigne i ma ligne agresije, dok e se vie baviti ovom drugom. Prije no to ponem elim podsjetiti itaoca da, suprotno bihevioristikoj te oriji, slijedea analiza svih tipova agresije ima za predmet agre sivne porive, ljudse obzira na to jesu li ili nisu izraeni u agresiv nom ponaanju.

Nehotina agresija Najoitiji primjer pseudoagresije je sluajna, nenamjerna agre sija, tj. Klasini primjer tog tipa agresi je je pucanje iz oruja koje sluajno ozlijedi ili ubije onoga tko je destrukfivnosti blizini. Psihoanaliza je donekle umanjila jednostavnost de finicije sluajnih djela uvodei pojam nesvjesne motivacije, te se moe postaviti pitanje nije li ono to se ini sluajnim agresor nesvjesno namjeravao.

Prihvaanje ove teze smanjilo errich broj slu ajeva koji potpadaju pod kategoriju nenamjerne agresije. Nestana agresija Cilj nestane agresije je primjena vjetine a ne destrukcija ili destruktivonsti ta agresija nije motivirana mrnjom. Maevanje, borba sabljama ili upotreba luka i strijele razvili su se iz potrebe ubi janja neprijatelja u obrani ili napadu, ali su se njihove izvorne funkcije gotovo izgubile a te su igre postale umijee. Ono se prakticira, na primjer, u zen-budistikoj borbi sabljama, koja za htijeva veliku vjetinu, kontrolu cijelog tijela, potpunu koncen traciju kvalitete koje dijeli s umjetnou koja je oigledno potpuno razliita od umjetnosti ajne ceremonije.

Zenovski maj stor u borbi sabljama ne gaji elju za ubijanjem ili destruira-njem, on ne mrzi. On izvodi ist pokret, a ako protivnik bude ubijen, to je zato to je stajao na pogrenom mjestu. Luk i strijela su takoer nekada bili oruja napada i obrane s ciljem unitenja destructionno danas je umijee baratanja lu kom i strijelom ista primjena vjetine, to je tako instruktivno pokazano u maloj knjizi Zen u umijeu baratanja lukom i strije lom Zen in the Art of Archery E.

U zapadnoj kulturi nalazimo isti fenomen: Iako oni mogu ne ukljuivati duhovne aspekte ze-novske umjetnosti, ipak predstavljaju vrstu borbe bez namjere nanoenja povrede. I meu primitivnim plemenima esto nalazi mo borbu to izgleda da je uveliko pokazivanje vjetine, a samo u manjem broju sluajeva izraz destruktivnosti. Samopotvrujua agresija Daleko najvaniji sluaj pseudoagresije je ono to je manje i’i vie jednako samopotvrivanju. To je agresija u doslovnom smi slu njezina korijena aggredi, od ad gradi gradus znai ko rak, a ad premato znai kretati se ii, koraati naprijed upravo kao to regresija, od regredi znai kretati se natrag.

Aggredi ili u danas zastarjelom engleskom obliku agresirati to aggressneprijelazan je glagol. Moe se agresirati, tj.

Rije agresirati mora da je rano poprimila znaenje napada, jer je u ratu kretanje naprijed obino poetak napada. Agresivnost u svom izvornom znaenju agresiranja moe se definirati kao kretanje naprijed prema cilju bez pretjeranog ko lebanja, sumnje ili straha.

Brojni eksperimenti su pokazali da muki hormon naginje stvaranju agresivnog ponaanja. Da bismo odgovorili zato je tome tako, moramo uzeti u obzir da je jedna od najosnovnijih razlika mu jaka i enke razlika u funkciji za vrijeme seksualnog ina. Ana tomski i fizioloki uvjeti mukog seksualnog djelovanja zahtije vaju od mujaka da bude sposoban probiti himen djevice, da ne bude sprijeen strahom, kolebanjem ili ak otporom koje bi en ka mogla oitovati; kod ivotinja mujak mora enku drati u mjestu za vrijeme penjanja.

Budui da je muka sposobnost seksualnog djelovanja osnovni zahtjev za odranje vrste, za oeki vati je da priroda obdaruje mujaka nekim posebnim agresivnim potencijalom. Izgleda da se to oekivanje potvruje brojnim i njenicama.

Izvedeni su mnogi eksperimenti da bi se prouila veza izmeu agresije i kastracije mujaka ili uinka utrcavanja mukih hor mona u kastriranog mujaka. Osnovna prouavanja na tom polju 15 uinjena su etrdesetih godina. On je pokazao da se kastrirani odrasli muki mievi dvadeset i pet dana stari odreeno vrijeme nakon operacije vie ne bore kao to su to inili prije kastracije, ve se, anatomjia toga, ponaaju miroljubivo.

Meutim, ako bi se istim ivotinjama tada dali muki hormoni, one bi se ponovo po ele boriti, a ponovo bi prestale nakon vaenja mukog hormo na. Beeman je, meutim, takoer mogao pokazati da se mievi ne prestaju boriti ni ako im se nakon operacije ne da odmor, ve ako su uvjetovani konstinuiranom dnevnom rutinom borenja.

  AUGUST STUKENBROK KATALOG FILETYPE PDF

Taj eksperiment ukazuje na to da je muki hormon stimulacija za borbeno ponaanje, a ne uvjet bez kojeg se ono ne bi moglo pojaviti. Sline su eksperimente sa impanzama izvodili G. Muki je hormon poveao stupanj agresivnosti do minacijaa enski hormon ga je smanjio. Kasniji eksperimenti na primjer oni o kojima izvjetava E. Sigg potvruju desturktivnosti rad Beemana i drugih.

Sigg dolazi do zakljuka: Moe se ustanoviti da je nagli pad agresivnog ponaanja kod izoliranog mia vjerojatno zasnovan na multihormonalnoj neravnotei koja sniava prag do pobude otponca koji izmamljuje agresiju.

Erich Fromm – Anatomija Ljudske Destruktivnosti 2 – [PDF Document]

Muki gonadalni hormoni presudno su ukljueni u tu reakciju, dok dru-ge endokrine promjene adreno-kortikalne, adreno-medularne i tiroidne mogu biti kontributorne i posljedine. Sigg, urednici, Od ostalih radova u istoj knjizi koji se bave problemom odno sa seksualnih hormona i agresije elim spomenuti jo samo jed nu studiju, anatomij K. On izvjetava o eksperi mentima koji naginju pokazivanju da su kod mieva koji su uv jetovani da budu krajnje agresivni i tjeranje i sparivanje bili potpuno zaustavljeni, dok kod mieva koji su bili lujdske da budu neagresivni seksualno ponaanje nije bilo zaustavljeno.

Autor zakljuuje da ti rezultati sugeriraju da su destrukhivnosti dva tipa po naanja alternative koje mogu selektivno biti sprijeene ili oja ane [i da] ne potkrepljuju vjerovanje da agresivno i seksualno ponaanje potjee iz zajednikog podraaja koji je, nadalje, ka naliziran pobudama iz okoline.

Ta kav zakljuak proturjei pretpostavci da agresivni impulsi prido nose mukim seksualnim porivima. Izvan moje kompetencije je da vrednujem tu oitu kontradikciju. Ipak u, neto dalje u te kstu, iznijeti hipotetiku sugestiju. Druga mogua osnova za pretpostavku veze mukosti i agresije su otkria i teorije o prirodi kromosoma Y. Meutim, u procesu dije ljenja stanice moe se pojaviti nenormalan razvoj kod kojeg bi najvanije sa stajalita agresije bilo ljudskf mujaka koji ima jedan Anattomija i dva Y kromosoma XYY.

Postoje i drugi odnosi u kojima se nalazi poseban seksualni kromosom to nas ovdje ne zanima.

Pojedinci XYY, ini se, pokazuju izvjesne fizike nenor malnosti. Oni su obino natprosjeno visoki, prilino tupi, s re lativno visokim postotkom epileptinih i epileptoformnih stanja. No osobina, nama ovdje zanimljiva, je njihova potencijalna ve lika agresivnost. Ta je pretpostavka prvi put postavljena na os novu prouavanja mentalno nenormalnih nasilnih i opasnih sta nara u posebnoj ustanovi za sigurnost u Edinburghu P. Ja-cobs i drugi, No kad bi to bila priroda muke agresije, ona bi bila vrlo zagonetna s biolo kog stajalita.

Ono bi bilo razorno za elementarnu vezu odnosa izmeu mujaka i enke i, jo vanije s biolokog stajalita, bilo bi usmjereno na povredu enke na kojoj poiva odgovornost za odgajanje i uzdizanje po tomstva. S druge strane, eestruktivnosti to sam ranije napomenuo, mukarcu je bioloki neophodna sposobnost kretanja naprijed i prevladavanja prepreka.

To, meutim, nije po sebi neprijateljsko ili napadako ponaanje; to je samopotvru-jua agresija. Da je muka agresija u osnovi anatlmija od destruk 17 tivnosti ili okrutnosti, dokazano je injenicom da ne postoji oi tost bilo ega anatoimja bi dovelo do pretpostavke da su ene manje destruktivne ili okrutne od mukaraca. Izgledalo bi da taj stav takoer objanjava neke od potekoa koje su implicirane ranije iznesenim eksperimentom Lagerspetza, koji je pronaao da mievi koji izraavaju visok stupanj borbe nog ponaanja nisu zainteresirani za parenje.

Da je agresija, u smislu u kome je openito upo trebljavana, dio muke seksualnosti ili je ak anatoomija, oekivali bismo suprotan rezultat. Izgleda da se oita kontradikcija izmeu eksperimenata Lagerspetza i eksperimenata drugih autora raz rjeava jednostavno razlikujemo li neprijateljsku agresiju i agre siju u smislu kretanja naprijed.

Moemo pretpostaviti da su bor beni mievi u neprijateljskom, napadakom raspoloenju, destfuktivnosti is kljuuje seksualnu stimulaciju. S druge strane, primjena mukih hormona u drugim eksperimentima ne raa neprijateljstvo, ve tendenciju kretanja naprijed i zbog toga redukciju koenja nor malnog borbenog destruktivnowti. Lagerspetzova teza je potvrena promatranjem normalnog ljud skog ponaanja.